11.

Ne spavam dobro. Ne spavam dugo već dobro kao nekada. Zadnjih mjeseci sam postao svima stran. Zapravo oduvijek sam im bio stranac samo se sada to bolje vidi. Moćan je osjećaj. Ludilo.
U cijelom tom nerazumijevanju ti, a nisi avet. Sanjam te svaku noć. Bilo bi dobro kada bi zidovi mogli da govore i odaju tajnu jesam li opet buncao tvoje ime.
Stanuješ mi u oku i na vrhu jezika. Kada prošetaš mnome upališ neka svjetla u nutrini u kojoj mi predugo stanuju uzdah, čemer i mrak. Ne slutiš ni izdaleka koliko se odmaram u tebi i koliko si mi svakim danom ljepša. Ni jedna do sada nije znala da me spasi i ojača. Slutim da bi ti mogla, jer ti ne saosjećas sa mojim slabostima. Roviš po meni dok ne iskopaš neku zaboravljenu vrlinu. Vodiš me za ruku i učiš poput majke gdje da budem oprezan. Postao sam trn koji se kači za tvoju odjeću. Počeo sam da te kopiram u svemu.
Legnem na leđa i stavim ruke ispod glave, a onda mi se primakneš i pokvasiš čelo svojim crvenim usnama. Zazuje mi u ušima tvoje floskule. Od prvog dana sam zapamtio i volim posebno onu "Niko od nas neće odavde izaći živ." 
Ti govoris vrlom nježnošću i tišinom a ja oduvijek i samo taj jezik razumijem.

1 komentar

  1. “Kada prošetaš mnome upališ neka svjetla u nutrini u kojoj mi predugo stanuju uzdah…”

    ..Kada prošetaš mnome upališ svjetla u nekim sobama mojih nutrina, u kojima mi predugo stanuju uzdah…

    mozda ovo da promijenis.. a inace deset i pol. 🙂

Komentariši